Ukazanja uskrsloga Marija iz Magdale i pobožne žene koje su krenule da miomirisnom pomašću dovrše uređenje tijela Isusova, pokopanog u žurbi na Veliki petak uvečer zbog početka subote, prve su susrele Uskrsloga. Tako su žene bile prve vjesnice Uskrsnuća Kristova i za same apostole. Ovima se Isus ukazuje poslije, najprije Petru, zatim Dvanaestorici. Petar, pozvan utvrđivati vjeru svoje braće, vidi dakle Uskrsloga prije njih, i na temelju njegova svjedočanstva zajednica kliče: »Doista uskrsnu Gospodin, i ukaza se Šimunu« (Lk 24,34).
Sve što se zbilo onih vazmemih dana obvezuje svakog apostola – i na sasvim poseban način Petra – u izgradnji novoga doba koje je započelo na Uskrsno jutro. Kao svjedoci Uskrsloga oni ostaju temeljnim kamenjem njegove Crkve. Vjera prve zajednice vjernika zasniva se na svjedočanstvu konkretnih ljudi koji su poznati kršćanima i većinom još živi među njima. Ti svjedoci Uskrsnuća Kristova prije svega su Petar i Dvanaestorica, ali ne samo oni: Pavao jasno govori o više od pet stotina osoba kojima se Isus ukazao svima odjednom, k tome o Jakovu i o svim apostolima.
Pred tim svjedočanstvima nemoguće je tumačiti Uskrsnuće Kristovo izvan fizičkog reda i ne priznati ga kao povijesnu činjenicu. Proizlazi iz činjenice da je vjera učenika bila podvrgnuta korjenitoj kušnji muke i smrti na križu njihova učitelja, koju je on naprijed navijestio. Potres izazvan mukom bio je tako velik da učenici (barem neki od njih) nisu odmah povjerovali vijesti o Uskrsnuću. Daleko od toga da nam pokažu zajednicu zahvaćenu mističnim zanosom, Evanđelja nam pokazuju učenike potištenima i prestrašenima, jer nisu povjerovali pobožnim ženama kad su se vratile s groba; »njima se te riječi pričine kao tlapnja« (Lk 24, 11). Kad se Isus ukaza jedanaestorici na Uskrs uvečer, »prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne »vjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih« (Mk 16,14).
Čak i suočeni sa zbiljom uskrslog Isusa učenici još sumnjaju, toliko im se to čini nemogućim: oni misle da vide duha. »Oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili« (Lk 24,41). Toma će iskustiti istu kušnju sumnje pri zadnjem ukazanju u Galileji o kojem izvješćuje Matej, »neki posumnjaše« (Mt 28,17). Stoga je bez temelja hipoteza da bi Uskrsnuće bilo »proizvod« vjere (ili lakovjernosti) apostola. Baš naprotiv, njihova se vjera u Uskrsnuće – pod djelovanjem milosti Božje – rodila iz izravna iskustva zbiljnosti uskrslog Isusa.